Home poboljšati Lokacija prenijeti oglasi popularan
VicksWeb Hrvatska

Dobrodošli u VicksWeb™

Flag Counter

© VicksWeb Hrvatska d.o.o

O nama | Privatnost | Pomoć | Uvjeti | Feedback | Sigurnost | Usluge

Povratak V. Vukova u komunistički Zagreb i kritički osvrti s tim u vezi (III. dio)
Izvor:  e-posavina.com
Ponedjeljak, 22 Listopad 2018 01:03

Međutim, iako je dobio posao u Nakladnom zavodu Matice Hrvatske nastupi su mu bili onemogućeni sve do 1989. godine.

U  ”Osobnom dnevniku 1973-1978”(2011) F. Tuđman je dana 31.12.1976.  u odnosu na V. Vukova zabilježio: ”Vice Vukov u jugoslavenskoj ambasadi u Parizu potpisao da u zemlji ne će pjevati, da se podredio… Odlučio se povratiti u zemlju i onda se mora ponašati na određeni način. Da li je u tome prekoračio granice to će se valjda istom vidjeti…”.

Tuđman dakle svojom zadnjom rečenicom skriveno izražava sumnju u mogućnost, da je V. Vukov vrbovan od strane jugoslavenskih obavještajaca ugrađenih u ambasadu.

Prema mojim istraživačkim spoznajama ne postoji niti jedan podatak, da je V. Vukov u periodu 1976.- 1990.bio agenturni izvor jugoslavenske tajne službe.

Naprotiv, prema orginalnom arhivskom dokumentu – spisku osoba, koje je nadzirala Služba državne sigurnosti SRH (stanje za 1984. godinu) V. Vukov je bio u statusu operativne obrade (OO), koja je zavedena još 1974. godine, a kao razlog navedena je njegova veza sa pripadnicima hrvatske političke emigracije (‘’Nacional’’, 07. 07. 2015.).

Političko-diplomatska karijera V. Vukova u neovisnoj Hrvatkoj

Početkom devedesetih, nakon raspada Jugoslavije i osamostaljena Hrvatske, V. Vukov je bio  blizak sa tadašnjim predsjednikom Franjom Tuđmanom. No ubrzo se razilaze zbog drukčijih pogleda na politiku. Nakon toga pristupa Hrvatskoj narodnoj stranci (HNS) iz koje odlazi 1997. godine nezadovoljan pristupanjem Manolić-Mesićevih Hrvatskih nezavisnih demokrata (HND) u HNS. Od 1999. godine aktivira se u Socijaldemokratskoj Partiji Hrvatske (SDP), pa 2003. godine na njihovoj listi ulazi u Hrvatski sabor kao nezavisni zastupnik u kojem kao govornik nije ostavio gotovo ni traga.

Godine 2001. imenovan je na Račanov poticaj za veleposlanika Republike Hrvatske u Švicarskoj, dobivši povjerenje svih onih faktora (MVP, Saborski odbor za vanjsku politiku, predsjednk Republike), koji odlučuju o takovim postavljenjima.

Navedenu dužnost je unatoč svih sigurnosno indikativnih momenata prethodno navedenih (doticaji sa stranim obavještajnim službama), obnašao dvije godine.

Za razliku od očito površnog pristupa u propitivanju V. Vukova postoje u diplomatskoj praksi primjeri kako se u nekim drugim zemljama vrše opsežne provjere u smislu sposobnosti, lojalnosti i povjerljivosti prilikom nominacija na takova radna mjesta.

O tome svjedoči Charles Bohlen, američki karijerni diplomata, koji je u diplomatskoj službi proveo punih četrdeset godina (1929.-1969.).

U svojoj knjizi «Svjedok povijesti» opisuje taj period iz kojeg je vidljivo, da je bio specijaliziran za Sovjetski Savez, odnosno za američko-sovjetske odnose.

Iako je 1953. godine imao snažnu podršku američkog predsjednika D. Eisenhowera u smislu zauzimanja ambasadorskog mjesta u Moskvi prošao je rigoroznu proceduru u vanjsko-političkom odboru Senata. Sporan momenat, a iz kojeg su proizlazila i naredna pitanja bila je činjenica, da je 1945. godine bio savjetnik američke delegacije na čelu sa F. Rooseveltom kome je u SAD zamjereno, da je na konferenciji na Jalti, kada su velike sile političko-geografski dijelile sfere uticaja «prodao komunistima Istočnu Evropu i Kinu».

Najprije se analizirao period 1934.-1937. kada je već službovao u Moskvi kao III. sekretar Ambasade radeći u Političkom odjeljenju i tražio se detalj, da li je u okviru tadašnjih kontakata sa ruskim diplomatama učinio nešto što bi mu u novom poslu moglo biti opterećenje.

Spočitavalo mu se, da u toku svog diplomatskog rada nikada nije «podigao» glas protiv komunizma, pa se plasirala teza, da on zapravo tolerira i podržava komunizam. S tim u vezi baratalo se s navodnom izjavom Igora Bogolepova, značajnog sovjetskog diplomatskog prebjega u SAD, prema kojoj je C. Bohlen u okviru MVP SSSR-a i postojeće klasifikacije diplomata: prijateljski, neutralan, neprijateljski-tretiran kao «prijateljski naklonjen» (radi se o osobama,koje nisu klasični agenti, ali su korisni izvor informacija i kanal za širenje dezinformacija).

C. Bohlen spominje, da je postojao i njegov dosije kojeg je kao i za sve druge diplomate formirao FBI. U njemu je čak 16 stranica za njega nepovoljnog sadržaja.Tako mu se stavljalo na teret da se družio i primao u svojoj kući osobe, koje se smatraju «nedovoljno pouzdanim», da se «družio sa nekim razuzdanim osobama», da je «sklon nemoralu i raskalašenom ponašanju».

Iako je predlagano, u njegovom slučaju ipak se odustalo od primjene detektora laži, što kao pozadinska tehnika ispitivanja tada još nije bila zakonski obavezna C. Bohlen je strpljivo odgovarao na sve atake. Glasanje senatora je bilo ipak u njegovu korist: 74 za i 13 protiv i uz završno obrazloženje: pozna Ruse, odan je Americi i zato je najpogodniji kandidat.

Nastupio je na dužnost, koju je obnašao pune četiri godine.

Negativne reakcije na odnos V. Vukov – SDP

Ante Glibota (1944.), diplomirani ekonomist, presuđen 1972. godine u grupi intelektualaca – hrvatskih nacionalista u okviru tzv. ”hrvatskog proljeća” (F. Tuđman, V. Gotovac, M. Veselica i dr.), sada poznati galerist u Parizu, gdje živi i djeluje od 1974. godine, je u TV emisiji ”Markov trg” (OTV, siječanj 2012.) opisao svoje , ali i šireg kruga, razočarenje činjenicom, da je V. Vukov svojevremeno pristupio SDP-u, jer je tako” srušio sliku koju su mnogi imali o njemu kao istinskom hrvatskom domoljubu”.

Glibota je zaključio: ”On je jednostavno prestao biti ono što smo mi o njemu mislili”.

Također se postavljalo pitanje, kako su  I. Račan i SDP kao stranka koja zagovara nacionalnu toleranciju zanemarili ranije učestale izjave V. Vukova na turnejama po svijetu, kada je znao govoriti: ”Ne podnosim ništa što miriše na tamjan i na šljivovicu”.

U knjizi ”Pogled iza ogledala” V. Vukov svima onima, koji su mu zamjerili njegov politički potez ”pružanja podrške ujedinjenoj demokratskoj oporbi i SDP-u, bivšim komunistima”, odgovara, da ”je i 1971. godine podržavao antidržavni politički kružok (Tuđman, Holjevac, Šegedin, Đodan, Veselica, general V. Mutak i dr.) iako se radilo mahom o kadrovima s dugačkim partijskim stažom i koji su manje – više bili upleteni prethodno u neke događaje, koji nisu bili u korist hrvatskog naroda”.

Iako je bilo čuđenja u pogledu vezanja V. Vukova za socijaldemokrate pogotovo što mu je I. Račan 1972. godine kao komunističko – partijski ideolog ”krojio sudbinu”, uključujući i krivično-pravnu, meni se to gledajući iz jednog drugog ugla učinilo kao sjajna kombinacija francuske obavještajne službe, da svoga agenta respektabilne naobrazbe i znalca analitičkog pristupa ubaci u redove tada najjaće opozicione stranke, koja je nedugo zatim u formi šesteročlane koalicije došla i na vlast.

Ukupno gledajući, nije to jedini primjer Račanovog, Milanovićevog i Bernardićevog obavještajno-sigurnosnog analfabetizma. Ima toga još.

Autor: Denis Dorić – Den, nezavisni istraživač


Zagreb Studio Smijeha
Izvor:  Zagreb Gradske vijesti
Ponedjeljak, 22 Listopad 2018 00:59

Studio Smijeha ovaj je tjedan spremio pub kviz, nastupe kućnih komičara i strana gostovanja

Ako tragate za mjestom s dobrom atmosferom, radnim danom kao i vikendom, gdje ćete se smijati uglas s prijateljima i upoznati nove, Studio Smijeha je ono što tražite! Poznat po opuštenoj atmosferi, ovaj comedy club već više od sedam godina nudi nastupe stand up komičara koje publika obožava!

Ovaj tjedan počinje tradicionalnom večeri otvorenog mikrofona, odnosno I hate Mondays open mic night showom. U ponedjeljak (22. 10.) ćete tako moći pogledati kako nastaju zvijezde! Naime, ove su večeri posvećene prvim pravim nastupima komičara pred publikom. Pridružite im se i nasmijte se s novim nadama! Nekadašnje sudionike ovih večeri čiji su nastupi zahvaljujući kvaliteti postali dio repertoara kluba možete pogledati u srijedu (24. 10.). Srijede su u Studiju Smijeha dan za Novi tekst, odnosno nove fore rezidenata kluba koje se svaki mjesec mijenjaju. S obzirom na kraj mjeseca, ova zadnja srijeda je ujedno i posljednja prilika da se zagrcnete od smijeha na listopadske štoseve. U petak (26. 10.) je pak na rasporedu Best of stand up 2017, show koji sabire najuspjelije fore koje su prošle godine napisali kućni komičari: Tihomir Psihomir Paravina, Marko Dejanović, Goran Vinčić i Miranda Lončar.

Uz nastupe na hrvatskom jeziku, Studio Smijeha je ovaj tjedan pripremio događanja i na engleskom! Prvo od tih je Friends pub quiz s07 vol. 1, kviz koji će vas vratiti u stare dane kada ste gledali sedmu sezonu Prijatelja zavaljeni u dekicu i kauč. Povedite prijatelje i prisjetite se zajedno zgoda i nezgoda iz popularne serije! Najuspješniji će kući osim dobrog raspoloženja odnijeti i vrijedne nagrade! Za kvalitetan stand up nastup na engleskom jeziku u subotu (27. 10.) će se pobrinuti američki komičar Reginald Bärris i slovenska komičarka Eva Virc. Reginald Bärris će u sklopu svoje europske turneje posjetiti i Zagreb, pa je ovo odlična prilika da se nasmijete u internacionalnom okruženju.

Za detalje o vremenu održavanja nastupa, cijenama ulaznica i ostalim informacijama posjetite internetsku stranicu http://studiosmijeha.hr/ ili http://Facebook.com/.

Ulaznice možete kupiti online ili na blagajni kluba.


Otvoreno pismo gospodinu Miloradu Pupovcu
Izvor:  e-posavina.com
Ponedjeljak, 22 Listopad 2018 00:55

Osobno sam svjedočio tom znakovitom događaju, naime platio organizirani prijevoz autobusom 120 kuna kao i svi ostali moji suputnici, iznimno sretan što sam tamo bio jer se nadam da je Prosvjed početak niza koji će dovesti do kraja ove  neprirodne Vlade u kojoj vlada manjina, formirane bez suglasnosti velike većine građana Hrvatske.

Pitam se kako jedan uravnoteženi, zdravorazumski, zapravo normalan pripadnik ma koje manjine bilo gdje u Svijetu može izreći ono što ste vi izrekli u toj emisiji?  Osjećate li se Vi vlasnikom ove zemlje i suparnikom većine njezinih građana  ili  njezinim dijelom – predstavnikom manjine u kojem svojstvu i jeste u njezinom predstavničkom tijelu?

Sve ono što ste rekli u toj emisiji  kao da upućuje na  neke opasne namjere zbog Vašeg osobnog, moglo bi se gotovo zaključiti, iskrivljenog, uvijek nedorečenog stava o hrvatskoj povijesti. Drugo objašnjenje za sve ono što ste rekli moglo bi biti  da možda i niste krivi jer ste možda povijest naučili uz Načertanije Ilije Garašanina i historijsko poravnanje kroz planove Memoranduma SANU, ali to ne bi umanjivalo Vašu zabludu i neozbiljnost zaključivanja.

Tema emisije je bila o Prosvjedu u Vukovaru, gdje je Narod poslao prema Državi izravnu i jasnu poruku: “Ne možemo više živjeti bez pravde”. Svaki istinski borac za ljudska prava ne bi se ni u ludilo ovome protivio.

Što bi se tu još imalo dodati? Gradonačelnik Penava je govorio o bolesnom društvu jer što je drugo mogao reći o nepodnošljivoj situaciji u kojoj znaš da ti je susjed (prijeratni prvi komšija) masakrirao i ubio nekoga tvog, a prisiljen si s njim dijeliti licem-u-lice iste ulice i isti grad u kojem je tek privid da se život odvija normalno, pa iako si ti osobno ali i drugi svjedoci zvjerskog mučenja i ubojstva sasvim zakonito i pred ovlaštenim istražnim institucijama države Hrvatske podnio desetke prijava i detaljnih svjedočanstava – protiv njega pravosuđe ništa ne poduzima? Prosvjedom se željelo dokazati u kakvoj mi zemlji živimo – i da je to nedopustivo, zato je Gradonačelnik organizirao prosvjede.

Kada bismo živjeli u jednoj kvalitetno uređenoj pravnoj Državi, ovakav Prosvjed i njegovi opravdani razlozi koje je podržao veliki broj ljudi sigurno bi bio uzrok ozbiljnim političkim implikacijama… tako da i to pokazuje koliko je što  normalno u državi u kojoj živimo.

Moglo bi izgledati da ste Vi osobno iskoristili temu prosvjeda, koji nije bio isključivo usmjeren na korist Hrvata, nego traženje pravde za sve Vukovarce,  a to znači i za Srbe, pa da ste skrenuli kormilo u svoju korist i počeli govoriti o onima koji stoje iza prosvjeda te neargumentirano kritizirati znanstvene i vjerske institucije Hrvatske ne iznoseći ni jedno konkretno ime.

Novinarka je bila iznenađena te Vas je pitala na koga to mislite, pa ste odgovorili da je pravi cilj toga prosvjeda politički: “Doći do vlasti”. Novinarka je s još više iznenađenja pitala mislite li zapravo na Penavu. Vaš odogovor: “Ne poznam Penavine ambicije ali znam što želi grupacija koja je iza prosvjeda, koja ima organizaciju i novac da može nešto ovakvo organizirati iz cijele Hrvatske… grupacija gdje nisu samo političari nego dijelom i važne hrvatske nacionalne institucije koji nisu političke, ali imaju drugi habit !!!”. “Iza prosvjeda stoji glas ljudi koji žele negirati Jasenovac, rehabilitirati ratne zločince kao Max Luburić… oni koji neće priznati da je u Jastrebaskom i Sisku počinjen genocid na djeci”.

Za vašu informaciju reći ću da su u zadnjih nekoliko godina objavljene sadržajno vrlo kvalitetne i ozbiljne knjige u kojima na bazi dokumenata i povijesne arhivske građe, to znači na temelju stručnosti i znanstvenog istraživanja od strane povjesničara u Državnim institucijama kao što je Povijesni institut u Zagrebu, nalazimo jasne dokaze o tome što se događalo u ono doba.

I kao da Vam to još nije bilo dosta, dodali ste: “Svaki viši ili visoki časnik bi trebao imati elementarna znanja oko pravila ratnog prava, uključujući poštivanje Ževenske konvencije”… moguće ste se očitovali baš na ono što su radili partizani posve na kraju Drugog svjetskog rata u Bleiburgu, Macelju, Teznom, moguće ste mislili na postupke kojima je oslobađan grad Zagreb koji niti je pružao otpor niti je imao ikakve odbrane? Ako ste mislili na ono doba onda biste, takve lekcije o elementarnom znanju oko pravila ratnog prava, trebali održati onima čije su vojske bile akteri tih događanja. Svakome Hrvatu koji je imao nekoga ubijenog odmah po završetku rata to je najveća uvrijeda koju ste mogli reći!

I baš kad sam pomislio da ste dosegli punu mjeru vaših po hrvatsku politiku vrlo izgledno zlonamjernih stavova, na svoje vlastite uši čujem da izgovarate nevjerojatnu rečenicu, možda najveću zluradost iz cijele vaše  političke karijere: “Sada je konačno došlo vrijeme da počinjemo govoriti o lošim iskustvima oko hrvatske politike ne samo u ovome ratu nego bogami i u cijelom 20 stoljeću”. Nakon ove rečenice, čovjek se pita jeli to rekao netko  totalno lud ili neizmjerno bezobrazan (upravo to: bez obraza), netko tko  nema nimalo stida i bi li se to moglo povezati s nekim protuhrvatskim hegemonijskim  politikama? Jeli to napad na hrvatske institucije?

Ta sve povijesne činjenice – konkretna krvava faktografija barem od 1918. ali i znatno prije – upozorava da ako postoji jedan Narod na prostoru Balkana koji je strahovito platio svoju naivnost prema srboimperijalizmu u XX stoljeću to su Hrvati!!! Ovom prilikom izostavljam Makedonce, Bošnjake i Kosovare koji bi također imali što reći protiv takvih politika.

Vi– kao glavni predstavnik srpske manjine u Hrvatskoj već više od 20 godina, koji ima čast biti zastupnik u časnom hrvatskome Saboru, koji je dio vladajuće većine, koji za svoje organizacije  svake godine dobiva više novaca iz državnog proračuna nego li su Hrvati u Srbiji dobili u ovih zadnjih 27 godina – sigurno nemate želju ponašati se kao  žandar hrvatskog društva ili kao vladar ove zemlje i davati takve izjave koje jedino  mogu unaprijediti samo loše odnose između Hrvatske i Srbije.

Da vas parafraziram: Sada je konačno došlo vrijeme da srpska manjina u Hrvatskoj bude krajnje zabrinuta oko izjava  svoga predstavnika i da nađe takvog predstavnika, koji će  srpskoj manjini osigurati mogućnost da Srbi žive u hrvatskoj državi kao njezini punopravni građani. Radite li Vi, gospodine Pupovac, zaista u interesu Srba u Hrvatskoj? Ili radite  u interesu nekih drugih politika s kojima bi se trebalo suočiti kroz  cijelo XX. stoljeće pa i XXI.?

Prema Pregledu stanja u području pravosuđa u Europskoj uniji, Hrvatska je zemlja s najvećim brojem sudaca u Europi po broju stanovnika, a po efikasnosti sudskog sustava već nekoliko godina na samom je začelju; prema onome što građani misle o neovisnosti sudova i sudaca Hrvatska je na posljednjem mjestu, ali i prema mišljenju samih sudaca o neovisnosti sudstva Hrvatska je gotovo na začelju liste EU zemalja. Prema tome, Prosvjed u Vukovaru imao je upravo stvarni, ispravan razlog, a niste li baš Vi jedini, gospodine Pupovac, koji ste to iskoristili za političku borbu protiv hrvatskog naroda i hrvatskih institucija? Izgleda da  i danas još ima ljudi koji poučeni sredstvima  i metodama (jugo)komunističkog djelovanja i klasičnog nacional-hegemonijskog “izvrtanja” manipuliraju činjenicama, reduciraju događaje do poluistine ili pak selektivnog pa i lažnog prikazivanja da bi se (o)krivilo druge za nešto, a da bi se time prikrivalo ono loše što se učinilo ili skrila prava namjera u onome što se želi postići. Eto s time bi se gospodine Pupovac valjalo suočiti!

S poštovanjem,

Luka Krilić, potomak ljudi  koji su masakrirani dok su bili pod zaštitom Ženevske konvencije


Krapinsko-zagorska županija: Veliko slavlje u Poznanovcu
Izvor:  Lokalna Hrvatska
Ponedjeljak, 22 Listopad 2018 00:55


Poraz STK Brovinja da domaćem terenu
Izvor:  LC Labin.com - Posljednje vijesti
Ponedjeljak, 22 Listopad 2018 00:45

U trećem kolu Druge hrvatske stolnoteniske lige zapad  stolnotenisači Brovinja izgubili su u Koromačnu od Malinske 4 : 0. Gosti, koji i ove godine pretendiraju na najviši plasman i ulazak u viši rang, nisu domaćinima prepustili niti jedan set. To je ujedno bio jedini susret koji je odigran ovaj vikend jer su susreti Jadrana i Vrsara te Opatije i Srdoča odgođeni.

 

Rezultati 3. kola

 

Brovinje

- Malinska Dubašnica

0 : 4

Jadran Poreč

- Vrsar

odgođeno

Opatija '08

- Srdoči 2

odgođeno

Pazin

- slobodan

 

 

BROVINJE

- MALINSKA DUBAŠNICA

0 : 4

Murtić Dino

- Šplehar Leonardo

0 : 3 (-4, -5, -9)

Bernaz Leo

- Salma Dominik

0 : 3 (-3, -2, -1)

Kurajković Kristijan

- Baša Nikola

0 : 3 (-9, -8, -7)

Kurjaković, Murtić

- Baša, Saftić

0 : 3 (-7, -7, -4)

  

Poredak

Malinska Dubašnica

2

2 : 0

8 : 0

8

4

Vrsar

2

2 : 0

8 : 1

7

4

3

Srdoči 2

2

2 : 0

8 : 5

3

4

Jadran Poreč

2

1 : 1

7 : 5

2

3

Brovinje

3

0 : 3

3 : 12

-9

3

6

Pazin

2

0 : 2

0 : 8

-8

2

Opatija '08

1

0 : 1

1 : 4

-3

1

 

U susretima 3. kola  3. 11. 2018.  sastaju se:

Pazin

- Brovinje

 

Malinska Dubašnica

- Jadran Poreč

 

Vrsar

- Opatija '08

 

Srdoči 2

- slobodni

 


Marin Šego briljirao i povukao Szeged do pobjede u velikom derbiju u Veszpremu
Izvor:  Sportnet - Rukomet
Ponedjeljak, 22 Listopad 2018 00:34

U najvećem mađarskom rukometnom derbiju Szeged je u gostima bio bolji od Veszprema te zadržao stopostotni učinak, a domaćin je upisao drugi uzastopni poraz što mu se već godinama nije dogodilo...

Jeli bi, a nema hrane: Kaj smo mi toliko mutavi?“
Izvor:  Naslovnica - NovaTV.hr
Ponedjeljak, 22 Listopad 2018 00:10

Saznajte što vas očekuje u novoj epizodi Farme

Dogovoreno ubrzano formiranje koalicije
Izvor:  e-posavina.com
Ponedjeljak, 22 Listopad 2018 00:05

Čović je na Twitteru nakon sastanka napisao:

– U Banjoj Luci smo dogovorili što žurnije formiranje programske koalicije koja će posvećeno raditi na provedbi reformi na putu ka EU, imati jasan i usuglašen pristup u rješavanju problema izmjena Izbornog zakona, koji je na proteklim izborima još jednom pokazao sve svoje slabosti.

Inače, Čović je na sastanku Miloradu Dodiku poklonio svoju knjigu “Iznad crte-moja vizija evropske Bosne i Hercegovine”.

Sastanak dvojice stranačkih lidera prethodno nije najavljen.


Trebamo biti maleni. Uz Romera. Predugo trpimo ”velike Hrvate”
Izvor:  autograf.hr
Ponedjeljak, 22 Listopad 2018 00:00

DRAGO PILSELNakon dugih godina ponovo sam se radovao jednoj kanonizaciji. U nedjelju 14. listopada papa Franjo je svecima proglasio nadbiskupa El Salvadora ÓscaraRomera, papu Pavla VI. te još nekoliko blaženika, ali ja se veselim svetom Romeru jer se veselim zbog radosti mojih latinoameričkih siromaha.

ÓscarArnulfoRomero y Galdámez je rođen 15. kolovoza 1917. u El Salvadoru, u mjestu CuidadBarrios (do 1883. se ono zvalo Cacahuatique), 103 km istočno od glavnoga grada San Salvadora. Za svećenika je zaređen 4. travnja 1942., a za biskupa 1974.godine. Nadbiskup San Salvadora postaje 1977. dolazeći s konzervativnih pozicija.

Nakon ubojstva njegova velikog prijatelja, svećenika isusovca Rutilija Grandea (12. ožujka 1977.) počinje trogodišnje razdoblje snažnog mirotvornog rada, rada za prava siromašnih i prozivanja državnog terorizma. Ubijen je 24. ožujka 1980. hicem u srce iz snajperske puške dok je služio večernju misu u jednoj bolničkoj kapelici. Ubila ga je državna vlast.

Moramo podržati one koji se bore za pravdu, za siromašne, za obespravljene, za zlostavljane, svakim danom ih je sve više; sada dižemo glas za žene u ginekološkim ambulantama! Makar bili i u manjini. Nadajmo se da će Romerova kanonizacija uspjeti barem pokrenuti kotač

Romero se zalagao za snažne promjene u društvu i u Crkvi, upravo onakve kakve zagovara papa Franjo.

Pedesetih godina 20. stoljeća katolicima je bilo teško zamisliti da bi Papa mogao inicirati široki pokret reformi unutar Crkve. A upravo se to dogodilo sazivanjem II. vatikanskog koncila. Pape 19. stoljeća, na primjer, osuđivale su čak i ideju demokracije. Uloga teologije nije bila da postavlja nova pitanja, nego da brani rimski katolički sustav.

Početkom 1959. sveti papa Ivan XXIII., za kojeg su mnogi očekivali kako će i sam nastaviti tradicionalni put, najavljuje nakon I.vatikanskog koncila (1869.-1870.) novi koncil koji će odigrati izuzetno važnu ulogu. Već na početku tog II. koncila, u jesen 1962. godine, na plenarnim se sjednicama počinju postavljati pitanja koja su se do tada postavljala jedino unutar krugova teologa progresista. Jednim od prvih dokumenata (1963.) ukida se misa na latinskom, što je bila tradicija već petnaest stoljeća.

Govori se o ljudskom progresu kao dokazu Božjeg djelovanja u ljudskoj povijesti – ali značajnije od bilo koje posebne odluke i stava bilo je to što je Koncil latinoameričkim katolicima donio jedan znatno kritičniji pogled na vlastitu Crkvu i na vlastito društvo.

Već tada je posijano sjeme koje će tijekom šezdesetih i sedamdesetih godina 20. stoljeća klijati među latinoameričkim progresivnim teolozima, svećenicima i vjernicima. Odnos smrti i života u Latinskoj Americi zaista je poseban – ali ima svoje duboke korijene, između ostalog, i u vjeri.

Za većinu latinoameričkih katolika punina života posreduje se upravo smrću. Isusove riječi “Uzmi svoj križ i slijedi me” imaju duboko značenje u filozofiji života Latinske Amerike. U Žrtvi i kroz Žrtvu – nalazi se smisao Života.

Nakon dugih godina ponovo sam se radovao jednoj kanonizaciji. U nedjelju 14. listopada papa Franjo je svecima proglasio nadbiskupa El Salvadora ÓscaraRomera, papu Pavla VI. te još nekoliko blaženika, ali ja se veselim svetom Romeru jer se veselim zbog radosti mojih latinoameričkih siromaha

Mnogi Latinoamerikanci odredit će svoju “unutarnju bit” takvim stavom o odnosu života i smrti prihvaćajući to kao svoje najbitnije određenje. Život, sudbina i žrtva nadbiskupa ÓscaraRomera najbolje su nadahnuće i inspiracija za to! Salvadorski nadbiskup Romero izrazio je mišljenje mnogih latinoameričkih kršćana kada je rekao: “Ako me ubiju, uskrsnut ću u salvadorskom narodu”.

Budući da je zaista ubijen i budući da zaista danas živi u srcima mnogih ljudi,Romero je imao pravo i tako postao paradigma “suvremenog uskrsnuća”!

PhillipBerryman, američki teolog, prisustvovao je 23. ožujka 1980. godine misi koju je predvodio nadbiskup OscarRomero. Svjedoči o prepunoj crkvi i masi koja se tiskala izvan crkve. Romerove riječi su se putem radija prenosile u cijelom Salvadoru. Crkva u kojoj je držao misu tek je bila obnovljena nakon jednog bombaškog napada.Romero je uvijek na kraju propovijedi komentirao događaje koji su se zbili taj tjedan.

Nacionalna garda (La Guardia Nacional) je napadala oca RicardaAyalutvrdeći da je povezan s gerilom. Policija je upala u župnu kuću i pritvorila belgijske svećenike koji su se tamo našli. Nadbiskup je ”dao krov nad glavom” izbjeglicama sa sela koji su trpjeli teror vladajuće oligarhije. Vojska je opkolila Nacionalno sveučilište. Druge vladine trupe su napale Katoličko sveučilište (UniversidadCatólica) ubivši pritom jednog studenta. Tijekom cijelog tog tjedna mnogo je osobazatvoreno bez ikakvog razloga. Amnesty International je objavio kako je samo između 10. i 14. ožujka ubijeno 83 ljudi iako je mjesecima trajalo zatišje ”gerilskog rata”. Crkva je objavila podatakda je čak 588 ljudi ubijeno toga ožujka. Ubojstva su uglavnom izvršile vladine vojne snage i desničarska paravojska.

Romero je zato u svojoj propovijedi posebno pozvao ”… pripadnike vojske i snage sigurnosti da prestanu ubijati seljake!” Rekao je: ”Braćo, svi smo pripadnici istog naroda … a vi ubijate svoju vlastitu braću seljake … i pred naređenjem čovjeka koji vam zapovijeda da ubijate … mora prevladati Božji zakon koji kaže: Ne ubij! … Niti jedan vojnik nije dužan da izvrši, da posluša neku zapovijed koja se protivi Božjem zakonu. Jer, nemoralne zakone nitko nije dužan izvršavati.” Pozvao je i njihove nadređene da obustave represiju.

Romero se tako direktno suprotstavio vladajućoj oligarhiji. Večer ranije savjetovao se sa svojim najbližim suradnicima i rekao im je kako je stupanj represije u Salvadoru toliki dase mora izvrgnuti svakom riziku i kazati što misli. Sljedeći dan su na ulicama osvanuli letci na kojima se Romero uspoređuje s Homeinijem. Sutradan, u ponedjeljak, Romero je ubijen.

Govori se o ljudskom progresu kao dokazu Božjeg djelovanja u ljudskoj povijesti – ali značajnije od bilo koje posebne odluke i stava bilo je to što je Koncil latinoameričkim katolicima donio jedan znatno kritičniji pogled na vlastitu Crkvu i na vlastito društvo

Način na koji je djelovao, pa i njegova smrt izražavali su, na svoj način, bit ”teologije oslobođenja” (TO). Ono što je nadbiskup govorio imalo je snagu snažnog političkog udarca. Pozvao je vojnike na neposlušnost. I to tako da ih je podsjetio na Božju zapovijed ”Ne ubij!” Kraj njegove propovijedi karakteriziran je autentičnim teološkim osjećajem boli i borbe u El Salvadoru – ali isto tako i pripremanjem naroda za ono što može očekivati. Kao i mnogi drugi Latinoamerikanci riskirao je i žrtvovao svoj život za pravednu stvar.

Sve me to podsjetilo na jednu od meni najdražih teoloških knjiga u mojoj biblioteci i u mojim formativnim godinama, a ujedno i ključnu za velikog promotora TO i demitologizaciju teologije i Crkve.

To je knjiga Leonarda Boffai zove se ”Nježnost i snaga (Franjo Asiški – štivo za siromašne)”.U njoj autor postavlja svetom Franji pet pitanja važnih za naše vrijeme. Odgovori ne nose u sebi ništa srednjovjekovno, nego su goruće suvremeni, jer sveti Franjo lomi uskoću vremena i suvremen je u svakoj epohi. Svakom pitanju posvećeno je po jedno poglavlje, što znači da je i knjiga podijeljena u pet poglavlja.

U prvom se radi o problematici sustava u kojemu živimo i koji pretjerano naglašava razum. Franjo nas upućuje na druga strukturna načela koja se temelje na srcu, na nježnosti i na skladu s prirodom.

Drugo se pitanje odnosi na moderno društvo, raskoljeno od vrha do dna podjelom na siromašne i bogate. Na jednoj strani obilje, na drugoj oskudica. No život nema svoj smisao u stvaranju bogatstva, nego bratstva i u suosjećanju sa svim stvorenjima.

Treće je pitanjepitanje sveukupnog oslobađanja. Sva društva su obilježena čežnjom potlačenih za oslobođenjem. Franjo oslobađa svojom dobrotom i povjerenjem.

Četvrto pitanje je okrenuto ekleziogenezi, tj. stalnom nastajanju Crkve. Tajna se Crkve konkretizira u malim zajednicama braće i sestara povezanih s narodom i s najsiromašnijima u narodu Božjem.

Petim pitanjem se otvara problem integracije zla u život čovjeka. Grijeh i milost uvijek idu zajedno. Franjo je na putu prema Bogu gazio kroz tamne strane svog života jednostavnošću i poniznošću. Zato on pjeva o životu i ljubavi, ali i o bolesti i smrti.

Svih pet pitanja obrađuje se iz perspektive siromaha, jer je njima najviše stalo do kvalitativnih promjena našega svijeta i jer je Franjo među siromasima postao siromahom i trudio se da njihovim očima čita Evanđelje i razumije sveukupnu stvarnost.

Svih pet pitanja obrađuje se iz perspektive siromaha, jer je njima najviše stalo do kvalitativnih promjena našega svijeta i jer je Franjo među siromasima postao siromahom i trudio se da njihovim očima čita Evanđelje i razumije sveukupnu stvarnost. Romero je tražio solidarnost s unesrećenima. I papa Franjo to traži

Romero je tražio solidarnost s unesrećenima. I papa Franjo to traži.

Ja se nastavljam solidarizirati s djevojčicom Aleksandrom Zec, s policajcem Josipom Reihl Kirom, s mojim nestalim bratom Brankom Pilselom, hrvatskim braniteljem (23. listopada, sutra, godišnjica je njegovastradavanja/nestanka), s kolegom Sinišom Glavaševićem i drugima ubijenima na Ovčari, sa znanima i neznanima iz Ahmića i Srebrenice, sa najstarijom srpskom žrtvom ubijenom nakon Oluje Savom Lavrnjić, čiji sam kostur svojeručno sahranio u selu Komić kod Udbine u veljači 1996., s automehaničarem Milanom Levarom i s trojicom koji su jednoga važnog petka visjeli na Golgoti.

Hoću i bit ću malen među malenima. Predugo gledam ove ”velike Hrvate”, a veliki su u krađama, u lažima, u mržnji i destrukciji, da bih propustio priliku dati glas projektu koji želi dobro, mir i radost.

Moramo podržati one koji se bore za pravdu, za siromašne, za obespravljene, za zlostavljane; svakim danom ih je sve više. Sada dižemo glas za žene u ginekološkim ambulantama! Makar bili i u manjini. Nadajmo se da će Romerova kanonizacija uspjeti barem pokrenuti kotač. Onda će već biti bolje.

 

UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM. HVALA! KLIKNITE OVDJE.


No logo, Brandolinda
Izvor:  autograf.hr
Ponedjeljak, 22 Listopad 2018 00:00

Branko Mijić

Branko Mijić

Da dokone predsjednice i jariće krste, pokazala je Kolinda Grabar-Kitarović nadmašivši samu sebe stavivši se na čelo opskurnog klana koji se prihvatio ćoravog posla novog brendiranja Hrvatske!

Doskora su se Hrvati uglavnom brendirali uz Badelov brendi koji se nakon 150 godina, zbog EU pravila, morao odreći loga Brandy te se sada neprepoznatljivo zove Brand.

Kao da ga je brendirala novopečena marketinška stručnjakinja Kolinda Grabar-Kitarović iako će vjerni poklonici legendarnom piću i dalje tepati “mirogojček“.

Kako se Kolinda Grabar-Kitarović u dosjelosti Pantovčaka sjetila brendiranja, je li to posljedica uskraćenog jogurta iz djetinjstva ili naprasno prekinutog druženja sa Zdravkom Mamićem, morat će odgovoriti kvalificirani za takve procjene, ako to već nije tema njezina doktorata.

– Upravljanje imidžom stvaranja novog nacionalnog brenda u današnjem svijetu nema alternative. Ako ne budemo sami kreirali naš imidž, to će učiniti drugi, a to ne želimo i nećemo dopustiti – poručila je u Uredu predsjednice spremno okupljenim stručnjacima “iz područja marketinga, kreiranja imidža i brendiranja te sporta i kulture“.

Kako se Kolinda Grabar-Kitarović u dosjelosti Pantovčaka sjetila brendiranja, je li to posljedica uskraćenog jogurta iz djetinjstva ili naprasno prekinutog druženja sa Zdravkom Mamićem, morat će odgovoriti kvalificirani za takve procjene, ako to već nije tema njezina doktorata

Ako Hina nešto gadno nije zeznula u prenošenju predsjedničinih riječi, onda iz njih možemo iščitati samo to da hrvatsko ime, osim u truizmu i sportu, nije dovoljno snažno da bi u svijetu predstavljalo Hrvatsku te da treba kreirati nešto nacionalno snažnije i pozitivnije!? Nadhrvatsku, Turbohrvatsku ili naprosto NDH umjesto RH, trebali bi valjda reći stručnjaci za “upravljanje imidžom“. U protivnom to će “učiniti drugi“, a ako ti “drugi“ nisu Islanđani, Tutsi i Hutui, onda to mogu biti samo zlobni i zavidni susjedi, Slovenci, Srbi ili pak Bošnjaci, koji su nam izabrali mrskog Komšića umjesto Čovića.

S obzirom na to da je predsjednica upozorila “da Hrvatska kao država nije izgradila dovoljno prepoznatljivu sliku kojom bi ojačala poziciju u odnosu na druge države i u međunarodnim odnosima u cijelosti, posebice u odnosu na druge države koje su nam izravno konkurentne u onim područjima u kojima se želimo isticati“, mogli bismo u taj spisak “izravnih konkurenata“ uvrstiti još Bugarsku, Rumunjsku…

Zna li netko još nekog goreg od nas koji bi, na užas predsjednice, upravljao našim hrvatskim imidžom?

Da dokone predsjednice i jariće krste, pokazala je Kolinda Grabar-Kitarović nadmašivši samu sebe stavivši se na čelo opskurnog klana koji se prihvatio ćoravog posla novog brendiranja Hrvatske!

Kakav bi točno brend Kolinda Grabar-Kitarović učinila od Hrvatske, bi li to bio “Nike“ i “Just do it“, kako bismo poletjeli lišeni svih svojih ograničenja, ili pak “McDonald’s“, kako bismo se pokazali kao obiteljsko zabavište, ostaje da se vidi.

Ako već ne znamo kako bi se to po predsjednici Hrvatska trebala pozicionirati u svijetu da bude još hrvatskija i time konkurentnija, Kolinda Grabar-Kitarović svoj je brend već odavno izgradila i vješto upravlja svojim imidžom. Bilo kao groupie sportaša, posebice nogometaša, bilo kao “mačka pod šljemom“ koja u uniformi puca iz automatskog oružja, bilo kao poklonica liposukcijske dijete, ljubiteljica mlijeka ili nositeljica dizajnerske odjeće.

Da je predsjednici prije nego li se uhvatila brendiranja netko preporučio da pročita knjigu “No logo“ Naomi Klein iz 2000. možda bi joj i neke globalne posljedice ovakve inicijative bile jasnije. Ovako će joj od svega ostati tek nadimak koji je brzopotezno zaradila – Brandolinda.

(Prenosimo s portala Novoga lista)

 

UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM. HVALA! KLIKNITE OVDJE.

 


<< < Prethodna 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 Sljedeća > >>